Proleće je donelo i bujanje vegetacije. Voćke su, naročito šljiva i jabuka, u punom cvetu, dok je kajsija već precvetala. Nažalost, nisu svi voćari podjednako savesni, pa je tako izvestan broj onih koji voćke prskaju preparatima otrovnim po pčele, usled čega dolazi do pomora ovih korisnih insekata. Takav slučaj se odigrao i u selu Miokovci kod Čačka, kada je jedan čovek tretiranjem prouzrokovao masovno trovanje pčela u pčelinjaku porodice Jelić. Prof. dr Svetomir Stamenković, predsednik Udruženja pčelara Čačak, tim povodom upozorava.
– Probleme imaju i pčelari i voćari. Zašto voćari? Oni ne shvataju ulogu i značaj pčela u oprašivanju njihovih voćaka. Dakle, voćari dobijaju besplatan rad pčela na oprašivanju, povećanju kvaliteta i prinosa njihovih plodova. Kada to jednom budu shvatili, ne samo voćari, nego svi proizvođači hrane, ratari, povrtari i drugi, sigurno će se više voditi računa o pčelama. Važno je čuvati ih, jer pčele povećavaju prinos gajenih biljaka do osamdeset dva posto. To je visok procenat, dakle, kad ne bi bilo pčela, ne bi bilo ni dovoljno hrane za čovečanstvo, jasan je Stamenković.
Slaba efikasnost i smanjen broj oprašivača
Među najvećim greškama koje voćari prave jeste neblagovremeno obaveštavanje pčelara o izvođenju tretiranja, koje bi po pravilu trebalo da bude najavljeno do četrdeset osam sati unapred. Zakon ne dozvoljava primenu preparata otrovnih za pčele u periodu cvetanja voćaka. Proizvođači sami sebi nanose štetu, jer su tokom dana, pri visokim temperaturama, isparenja velika, što umanjuje dejstvo preparata – a sa druge strane izaziva trovanje pčela, dakle, dvostruku štetu. Naime, prirodno veoma osetljivog čula mirisa, možda i do hiljadu puta osetljivijeg od čovekovog, pčele više neće dolaziti na tretiranu površinu, ni oprašivati voćke.
U slučaju spomenute porodice Jelić iz Miokovaca, od šesnaest pčelinjih društava stradalo je devet, što predstavlja zaista veliku, direktnu štetu. Naime, Jelići se bave istovremeno voćarskom i pčelarskom delatnošću, a pčele su bile kupljene radi oprašivanja ne samo njihovog, već i komšijskih voćnjaka. Predsednik Udruženja pčelara veruje da je osoba odgovorna za pomor pčela to učinila nenamerno, usled nesavesnog obavljanja posla, ali da tim pre mora biti podignuta svest o načinima zaštite od prskanja.
– Najvažnije su preventivne mere, da voćari shvate kako ne bi trebalo tretirati usred dana. Najbolji rezultati se postižu u večernjim satima ili u toku noću, kada nema vetra da raznosi čestice, preparati ispoljavaju visoku efikasnost, pčele su na sigurnom u košnicama, a svi zadovoljni, naglašava on.
Ko i kako (može da) uzgaja pčele?
U tom smislu, važna je uloga medija u informisanju i edukaciji žitelja Čačka o značaju pčela. Grad se trenutno može pohvaliti sa dva aktivna udruženja pčelara: „Čačak“ i „Čačanska pčela“. Registrovano je dve stotine šest pčelara, ali pored tog broja sigurno postoji još preko sto neregistrovanih. Radi praćenja populacije pčela i eventualnih bolesti, važno je uspostaviti kontrolu nad čitavim prostorom i znati šta se događa u kom pčelinjaku. Što se tiče broja košnica, oko 7570 pčelinjih zajednica nalazi se u vlasništvu ljudi čija je prosečna starosna struktura preko 57 godina života, a gajenjem pčela se bave uglavnom iz ljubavi.
– Proizvodnja meda je sporedna delatnost u odnosu na oprašivačku funkciju pčela, ali značajna za uzgajivače kako bi pokrili troškove i došli do prihoda. Međutim, praksa koja kod nas još nije zaživela, ali se u svetu uveliko sprovodi, jeste iznajmljivanje pčelinjih zajednica za oprašivanje gajenih biljaka, kaže Stamenković, navodeći primer uzgajivača badema u Kaliforniji, gde se jedno pčelinje društvo iznajmljuje pet do sedam puta.
Što se tiče prošlogodišnjeg učinka, predsednik udruženja je zadovoljan solidnošću bagremove paše, ali je zato podbacila livadska. Zbog suše nije bilo vegetacije, pa su pčele trošile rezervnu hranu. Ipak, s obzirom na to da su 2016. i 2017. bile katastrofalne sezone, minula godina može se smatrati dobrom.
Odgovoran i zahtevan posao
Iako mnoge, posebno mlade, pčelarstvo privlači kao naizgled lagodan, a unosan posao, Stamenković objašnjava kako to baš i nije blizu istine. Svi zainteresovani bi morali da se dobro edukuju, ali i posvete pčelinjoj zajednici, koja propada bez adekvatne brige. Konkurisanjem je moguće dobiti početni podsticaj, ujedno priliku za nezaposlene da se bave ovom delatnošću.
Pored spomenutih nesavesnih voćara, opasnost za pčele vreba od različitih bolesti. Primera radi, varoa je parazit koji siše krv odraslih insekata i larvi, pa pčele ostaju bez krila, životni vek im je skraćen, ne mogu da se pravilno razvijaju, niti učestvuju u oprašivanju i donošenju nektara. Zajednica koju zahvati ovakav problem, osuđena je na propast.
U Čačku je nedavno održan treći, završni okrugli sto posvećen pčelarstvu: „Čuvanjem pčela čuvamo sebe“, u okviru marta kao meseca zaštite pčela od trovanja pesticidima. Mada je skup bio dosta dobro posećen, uz učešće predstavnika svih relevantnih organizacija, pitanje je kada će se i na koji način primeniti zaključci do kojih su tom prilikom došli. Jedan od predloga profesora Stamenkovića je da se im se dodeli barem nekoliko sekundi u udarnom terminu javnih televizija ili radio-stanica, kako bi mogli dopreti do što većeg broja zainteresovanih.
Uskoro otvaranje pogona „Naš med“
Centar za prikupljanje i plasman meda, „Naš med“ u Rači, uskoro će biti završen. To će biti prilika da svi pčelari Srbije na jednom mestu predaju svoje proizvode, za koje će centar tražiti inostrane kupce. Kako je u pitanju dobar kvalitet meda koji budi veliko interesovanje, nadaju se postizanju veće cene nego kod dosadašnjih otkupljivača. Izgradnja objekta je, inače, započeta prošle godine i očekuje se da sve bude završeno do kraja septembra.
Za kraj, Stamenković dodaje kako je teško razlikovati pravi med od falsifikata koji takođe idu u promet, ali postoje inspekcijske službe zadužene za analizu uzoraka. Sigurno je to da je jedino pčelinji med kvalitetan i dobar, a kako bi njegova proizvodnja i dalje plasiranje bili što efikasniji, grad je spreman da obezbedi i finansira kurs za mlade pčelare-početnike, ali i sve ostale zainteresovane.
Subvencionisanje opreme dostupnije pčelarima
Na osnovu izmene Pravilnika o podsticajima za investicije u fizičku imovinu poljoprivrednog gazdinstva za nabavku novih mašina i opreme za unapređenje primarne poljoprivredne proizvodnje u stočarstvu, u koje spadaju i podsticaji za pčelarstvo, subvencionisanje opreme je sada dostupnije pčelarima.
Naime, ukupna vrednost investicije spuštena je na 50.000 dinara, a minimalni iznos jednog računa u okviru ukupne investicije mora biti najmanje 20.000 dinara. Time su ukinute visoke granice od prošle godine, koje su pčelare sa manjim brojem košnica onemogućile da konkurišu za podsticaje za opremu.
Takođe, prošle godine su pčelari mogli da konkurišu samo ako nemaju preko 500 košnica, a sada mogu konkurisati ako imaju do 1000 košnica.
The post AGROSAVETNIK, 7. april 2019. appeared first on Dzenarika Cacak.