Prolećna setva uzima puni mah, jare strnine su već posejane, a najvažniji posao koji očekuje poljoprivredne proizvođače na našem terenu jeste setva krompira. U našem kraju se krompir gaji na površini od 3,5 do 4 hiljade hektara, ali zbog velikih ulaganja i nešto slabije zarade koju su imali poljoprivrednici prethodnih nekoliko godina, te površine su počele da se smanjuju, navodi Milan Damljanović, savetodavac za ratarstvo u čačanskoj Poljoprivrednoj savetodavnoj i stručnoj službi. Međutim, prošle godine je bio dobar prinos krompira koji je imao i dobru cenu što je, po rečima našeg sagovornika, ponovo navelo mnoge poljoprivrednike da se ovog proleća odluče za njegovu sadnju:
– Prethodna godina je bila vrlo dobra za proizvođače krompira, imali su dobru cenu, vrlo dobre prinose, tako da su se „izvukli” u odnosu na prethodnih pet godina koje nisu bile baš najbolje. Primećujemo da ovog proleća vlada raspoloženje da se poseju te površine, nadamo se da će biti posejano 4200 hektara krompira u ovoj godini. Pored merkantilnog krompira, na našem terenu se proizvodi dosta kvalitetan semenski krompir, na nekih 130 do 150 hektara, koji zadovoljava naše domaće potrebe. To je značajno manje nego što je nekada bilo. Ulaganja u krompir su visoka, u pitanju je oko 2500 hiljade evra po hektaru, poljoprivredni proizvođači pomalo i izbegavaju visoka ulaganja, a bez visokih ulaganja nema ni visokih prinosa.
Na koji način mogu da se smanje troškovi proizvodnje?
– Može se očekivati smanjenje troškova proizvodnje tako što se biraju što ranije sorte, koje, ukoliko pravilno klijaju i uđu u zemljište u ovom periodu kada je počela rana setva krompira, imaju vegetaciju od 90, 100 ili 110 dana. Takav krompir izbegava letnje suše i temperature preko 25 stepeni, kada ulazi u fazu mirovanja, tad ne radi, ne naliva krtolu. Tako da je mnogo bolje ići na te ranije sorte, da se izbegne period većih vrućina. Te sorte doduše imaju nešto manji prinos, ali je to mnogo sigurnija proizvodnja, prskanja se svode na minimum, a takođe se izbegava i veći napad krompirovog moljca sa kojim imamo dosta problema. Na taj način se smanjuju troškovi. Na đubrivima se, naravno, ne može štedeti, a ukoliko se krompir zaliva, mora se voditi računa da to ne bude konstantno zalivanje, nego u onim fazama kada naliva krtolu i kada mu treba najviše vode, da to bude nekoliko vrlo obilnih zalivanja.
Damljanović kaže da je zemljište u dobrom stanju i da su parcele dobro pripremljene za setvu i dodaje da su na našem terenu i dalje zastupljene stare sorte. Međutim, ističe da je u poslednje vreme sve više stranih sorti koje u Srbiji ne mogu da daju visoke prinose kao u drugim zemljama, zbog čega bi poljoprivrednici trebalo da brendiraju svoje proizvode. Najbolje bi bilo kada bi se uradila rejonizacija poljoprivredne proizvodnje.
– Na našem terenu su dosta zastupljene neke stare storte, ali ima i onih srednje starih, kao što su karera, belarosa, arizona, liseta, sena i slične. Imamo na raspolaganju dosta sorti, čini mi se da ih na tržištu danas ima oko sto, što nije dobro, već bi proizvođači krompira trebalo da se udruže i da brendiraju svoju robu, jer mi ne možemo da budemo konkurentni sa Holandijom, Francuskom i Nemačkom što se tiče prinosa, ali možemo da budemo ispred njih u kvalitetu robe. Znamo da tamo te visokoprinosne sorte vrlo često imaju manju količinu suve materije i da nisu baš najboljeg ukusa, dok naša zemljišta ne mogu da daju visoke prinose, ali zato imamo neuporedivo bolji kvalitet.
Uvozni krompir je lepo upakovan, ali nema kvalitet kao domaći, kaže Damljanović.
– Uvozni krompir mnogo lepše izgleda nego naš, često je opran, lepo zapakovan i kalibrisan, ali je lošeg ili potpuno neutralnog ukusa. Često kažu u Americi da ukus krompira nije bitan jer oni koriste različite začine, dodatke i prelive, a naše tržište traži kvalitetan krompir za kuvanje i prženje, koji je sam po sebi ukusan. Zato mislim da bi se trebalo opredeliti za nekoliko kvalitetnih sorti.
Kako u veletrgovinama razlikovati uvozni od domaćeg krompira?
– Mi to sada nikako ne možemo da razlikujemo, ali kada bi se izvršila rejonizacija i kada bi se izvršilo brendiranje, onda bi se znalo koji krompir je u pitanju. Bilo je nekada govora o tome da se neke sorte potpuno izbace i da se zabrane na nekim terenima, tako da budemo sigurni da, na primer, sa Javora idu samo dve određene sorte krompira, i takvu robu bi mogla da prati deklaracija, pa bi samim tim i kupci bili sigurni u robu koju kupuju.
Stanje na parcelama pod pšenicom za sada dobro
Zbog nepovoljnih vremenskih prilika tokom jesenje setve koju su brojni poljoprivrednici uradili i van optimalnih rokova, pšenica je u zimski period ušla u fazi najnepovoljnijeg razvoja, navodi Damljanović. Međutim, zahvaljujući relativno blagoj zimi, stanje na parcelama pod ovom kulturom je dobro. Prva prihrana je obavljena, ali preporučuje da se obavezno uradi i druga.
– Stanje na parcelama pod pšenicom je izuzetno dobro, s obzirom na to da smo mislili da će biti gore. Pšenica je ušla u zimu u fazi jednog ili dva lista, što je najnepovoljnije, ali zahvaljujući tome što nije bilo golomrazica i što je zima bila relativno blaga, pšenica koja je u proleće ušla u relativno lošem stanju, povratila se i sada je bolje. Prva prihrana je uglavnom svuda obavljena, a naša preporuka je da se obavezno uradi druga prihrana kanom, sa 50 do 100 kilograma kana po hektaru.
Tržište dobro snabdeveno deklarisanim semenom kukuruza
Za petnaestak dana počinje i setva kukuruza, a preporuka stručnjaka je da se seju hibridi iz ranije grupe zrenja, a nikako da se setva obavi ranije nego što je predviđeno.
– Uglavnom je zemljište već obrađeno i pripremljeno, setva nekih kultura je završena, a nekih počinje. Za nekih petnaestak dana počinje i setva kukuruza, tržište je dobro snabdeveno deklarisanim semenom, naša preporuka je da se ide na ranije grupe zrenja, četvrtu i petu, pa čak i na treću. Danas su prinosi tih hibrida izjednačeni sa prinosima iz šeste i sedme grupe, a stižu dvadesetak dana ranije, tako da mnogo pre oslobađaju zemljište koje može da se pripremi za setvu sledećih kultura u plodoredu.
Predstoje intenzivni radovi u voćnjacima
U uslovima kontinentalne klime koja vlada u Srbiji imamo čestu pojavu kasnih prolećnih mrazeva koji mogu u značajnoj meri da smanje prinos voća u pojedinim periodima i do 100 posto. Od mraza mogu stradati neotvoreni i otvoreni cvetovi i tek zametnuti plodovi, kaže Snežana Dragićević Filipović iz čačanske Poljoprivredne savetodavne i stručne službe. Najosetljiviji su cvetni pupoljci i često mogu potpuno izmrznuti naročito kod breskve i pojedinih sorti šljiva. Najčešće mere zaštite od poznih prolećnih mrazeva su zadimljavanje, temperaturna inverzija i zaštita pomoću veštačke kiše.
Nakon završene rezidbe i zimskog prskanja voća, radovi u voćnjacima nisu završeni. Voćari bi trebalo da u ovom periodu vrše redovno održavanje zemljišta i uklanjanje korova, a sa redovnom obradom treba primeniti i osnovnu prihranu mineralnim đubrivima.
– Predstoje intenzivni radovi u voćnjacima, to je najčešće redovno održavanje zasada voća, uklanjanje zimskih korova i rastresanje površinskog sloja zemljišta. Osim toga, treba primeniti i mineralna đubriva u zasadima voća, odnosno prihranu, jer je osnovno đubrenje zasada voća već završeno u decembru i januaru. Najčešće treba koristiti formulacije kana, u zavisnosti od toga šta agrohemijske analize pokažu, ukoliko su ih proizvođači uradili. Ako nisu, onda se može neka orijentaciona količina primeniti, najčešće nekih 300 do 350 kilograma kana, u zavisnosti od intenziteta cvetanja i procenta oplodnje. Najčešće prihrane idu do dva puta, posle precvetavanja, i kasnije posle nekih mesec dana može se primeniti doza kana i tada te količine mogu biti 200 kilograma po hektaru, u zavisnosti od toga koji je procenat oplođenih plodova ostao i kakav se prinos planira.
Podsticaji u stočarstvu za krave za uzgoj teladi za tov
Ministarstvo poljoprivrede je i ove godine predvidelo podsticajna sredstva za krave za uzgoj teladi za tov. Da bi stočari ostvarili pravo na ova sredstva, potrebno je da imaju dve neumatičene krave koje su se telile u periodu od 1. jula prethodne do 30. juna tekuće godine.
– Podsticaji za ove namene iznose 20.000 dinara po kravi i mogu se ostvariti za minimalno dve krave koje su oteljene u periodu od 1. jula prethodne godine, pa do 30. jula tekuće kalendarske godine. Zahtevi se podnose od 1. februara do 31. jula Upravi za agrarna plaćanja. Vrlo je bitno da se ispoštuju ovi rokovi, kao i navedeni uslovi, kaže Radovan Ševarlić, savetodavac za agroekonomiju.
The post AGROSAVETNIK, 31. mart 2019. appeared first on Dzenarika Cacak.