Skup poljoprivrednih proizvođača sa područja Dragačeva održan je 8. aprila u Domu kulture u Guči. Tom prilikom su beogradsko preduzeće „RZ Plant“ i Centar za krompir Guča zainteresovanima predstavili pojedinosti Ugovaranja proizvodnje jagode za zamrzavanje sorte Zenga Zengana na području Dragačeva, uz obezbeđen repromaterijal, stručnu podršku agronoma i otkup proizvoda.
Kao deo projekta u sklopu revitalizacije Centra za krompir u Guči, koji traje već dve godine, 2018. je započeta proizvodnja kontejnerskih sadnica jagoda Zenga Zengana. Napokon su stvorene prave okolnosti za ugovaranje saradnje sa odgovarajućim proizvođačima, koji bi tom prilikom dobili podršku u smislu repromaterijala, kompletne pomoći stručnog tima i realizaciju gotovog proizvoda pod poznatim uslovima. Cilj je da se na malim gazdinstvima uspostavi održiva proizvodnja, tako da domaćinstvo sa dva do tri radno sposobna člana može da sa najmanje dve-tri kulture obezbedi sebi egzistenciju.
Jagode su, inače, nakon već prisutnih projekata kornišona i paprike, treća kultura koju uvode. Ove godine su zbog ograničene količine sadnog materijala fokusirani na Dragačevo, ali će se poduhvat kasnije širiti i na druge delove Zapadne Srbije, započinje priču Zoran Broćić, profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu i vođa stručnog tima na ovom projektu.
Sorta Zenga Zengana, stara i dobro poznata
Sorta jagoda Zenga Zengana nastala je 1953. godine u Nemačkoj. Ranije veoma zastupljena u srpskoj proizvodnji, još uvek je neprevaziđena za zamrzavanje i preradu. Ima specifičnu, jaku aromu i mada malo zahtevnija za proizvodnju, bez problema donosi prinos između dvadeset pet i trideset tona, što poljoprivrednicima garantuje profitabilnost. Poenta je, kaže Broćić, u postizanju maksimalnog prinosa uz stručnu podršku preduzeća „RZ Plant“. Počev od avgusta, branje zasada i celokupni rad na projektu trajaće dve godine. Ciljna grupa su poljoprivrednici koji poseduju od deset do petnaest ari, baš kao i u slučaju kornišona i paprike, a najbitnije je postojanje kritične mase koja bi radila na svemu tome u ovom regionu.
– Zainteresovanost poljoprivrednika za skup bila je velika, tako da očekujemo da se u narednih mesec dana opredele, a naš stručni tim će izaći na teren kod svakog proizvođača, da oceni kakve su njegove mogućnosti: da li ima pogodnu parcelu, pristupačnu vodu za navodnjavanje, što je neophodan uslov. Na osnovu dobijenih rezultata, izvršićemo selekciju proizvođača sa kojima će biti ugovorena saradnja u planiranom periodu. Proizvodićemo kontejnerske sadnice, koje se mogu saditi i do mesec dana kasnije nego frigo živiće, koje dolaze iz uvoza. Veoma je bitno da imamo kvalitetnu domaću sadnicu, koja ima niz prednosti, iako je nešto skuplja. Uostalom, praksa je to pokazala, zaključuje profesor.
Spomenuta jagoda na red za berbu stiže u maju sledeće godine. U Guči ne postoji mogućnost uzgajanja sorti koje nisu slobodne, odnosno, licencirane i zaštićene – što važi za krompir, jagodu i drugo jagodasto voće. Trenutno je potražnja za zengom ogromna u čitavoj Evropi, a firma „RZ Plant“ prerađuje preko hiljadu tona uvezenih iz Poljske. Međutim, nije poenta samo u izvozu, već i supstituisanju onoga što se uvozi, baš kao i u slučaju elitnog semena krompira. Da bi se proizvodila licencirana sorta, potrebno je sklopiti ugovor sa vlasnikom, što je svakako u planu, ali, kako navodi Broćić, ide se „korak po korak“.
Sama proizvodnja jagode je veoma skupa i ulaganje po jednom hektaru se kreće između dvanaest i trinaest hiljada evra, tako da proizvođačima nije nimalo lako bez adekvatne potpore. U ovom slučaju, biće im obezbeđena ne samo stručna i ona u repromaterijalu, već i podrška opštine, sa subvencijama koje će moći da ostvare na nivou Republike. Cilj je da proizvodnja bude održiva i dugoročna.
Zahtevni, ali isplativi kornišoni
Matična firma iz Beograda, „RZ Agro“, u okviru koje posluje „RZ Plant“, prethodno je održala skup u Kniću, na kome je takođe najavljena proizvodnja jagode, ali se razmatralo i pitanje gajenja kornišona. Broj kooperanata je, baš kao i u Čačku, udvostručen u odnosu na prethodnu godinu. Specifična proizvodnja zahteva marljivost, savesnost i stručnost, ali su uzgajivačima istovremeno obezbeđeni edukacija na licu mesta i maksimalna podrška u savladavanju postupka. Na deset ari je, kako pokazuje prošlogodišnja proizvodnja, moguće zaraditi od dve do tri hiljade evra. Projektovan je prinos od sedam-osam kilograma po dužnom metru, a postignut prosek od dvanaest kilograma, što znači da su gotovo dvostruko premašena očekivanja.
Primena nove tehnologije za bezvirusne mini krtole
Zbog nepovoljnih klimatskih uslova, u Guči se neće raditi sa kornišonima, ali zato je već drugu sezonu u toku proizvodnja bezvirusnih mini krtola. U toku prethodne, stekli su se uslovi za sadnju dva hektara na otvorenom polju, dakle, ove godine se može očekivati tridesetak tona super elite – od iduće godine prve domaće elite krompira.
– Startovali smo sa opremanjem laboratorije i sređivanjem prostora, jer Centar za krompir nije radio deset godina. Oformili smo stručni tim, koji iz početnog sadnog materijala vrši ozdravljivanje krtola, primenjujući novu tehnologiju proizvodnje krompira u aeroponici. To znači da se biljke gaje, praktično, u vazduhu – korenov sistem je u specijalno dizajniranim komorama, a mini krtole rastu i beru se kada dostignu određenu veličinu. Sledeći korak je njihovo otpremanje u polje, pri čemu one krupnije imaju veći potencijal. Inače, primena aeroponike je novitet i u svetu, tako da smo uspeli da prilično brzo savladamo tu, vrlo visoku tehnologiju. Klasično se ove male biljčice iz laboratorije sade u supstrat, dok aeroponika omogućava dobijanje većeg broja krtola po jednoj biljci i automatski sniženu cenu koštanja. Krtole su testirane, čime je potvrđeno da su zaista bezvirusne, pa njihovo umnožavanje u izolovanim poljskim uslovima omogućava da za dve do tri godine dobijemo elitni materijal koji uvozimo, objašnjava Broćić čitav proces.
Kaže da su samostalno konstruisali ovo orginalno rešenje na bazi onoga što su videli da se radi u svetu, a to je nakon prve godine uhodavanja dalo rezultate. Po jednoj biljci u supstratu dobijaju se tri mini krtole, dok su ih oni na početku dobili oko petnaest po komadu, a prošle godine uspeli da to bude čak dvadeset. Ove sezone kreću na vreme, jer je prostor sređivan i dograđivan u hodu: od mrežanika do instalacija, elektronike, softvera za praćenje. Laboratorija u Guči pruža mogućnost proizvodnje ne samo bezvirusne mini krtole i krompira, već i upravo savladane tehnologije Zenge Zengane, tako da prve dobijene biljke sada idu u fazu testiranja i dobijanja predbaznog sadnog materijala najviše kategorije.
Dalji put krtola proizvedenih na ovaj način
– Sada želimo da nađemo operante koji bi to dalje umnožavali u polju, naravno, pod našom kontrolom. Za oko mesec dana počinjemo sadnju na obroncima Javora, u selu Jasenovo, i već smo odabrali ljude sa kojima ćemo raditi. Započinjući projekat, postavili smo nekoliko ciljeva: prvo, da pokrenemo resurs u Guči koji je bio neiskorišćen i zarastao u korov, da zaposlimo stručnjake. Deo kadra u Centru za krompir smo „nasledili“, ali zaposlili i nove agronome. Preko uvođenja kooperacije u proizvodnji jagoda i krompira želimo da uposlimo domaćinstva, potencijalno sto do sto pedeset kooperanata koji će od toga moći da žive. Želeli bismo da ovo postane baza za umnožavanje novog sortimenta maline, kupine i, naravno, da po istom principu širimo i stvaramo mogućnost da mala domaćinstva budu samoodrživa, profitabilna. Šire gledano, to za efekat ima zadržavanje ljudi na selu i mogućnost samozapošljavanja, optimističan je Broćić.
Ove godine će uvoz krompira verovatno premašiti trideset hiljada tona, tako da je ključno ovde dobiti što kvalitetniji sadni materijal i smanjiti troškove uvoza. Srbija uvozi pet-šest hiljada tona sadnog materijala, što nije mnogo u odnosu na raspoloživu površinu, ali se sve to može barem delimično substituisati tako da novac ostane proizvođačima. Sa druge strane, podizanjem prinosa bi proizvodnja krompira postala konkurentna i uštedela bi se velika devizna sredstva. U Centru se trude da „osvajaju“ jednu po jednu biljnu kulturu, a svaka traži razvijanje posebnog protokola i ponekad prođu dve godine dok se ne napravi početni materijal. Direktor izdvaja papriku kao vrlo interesantnu, sa velikim mogućnostima za izvoz, zbog čega je upravo ugovorena primena nove tehnike proizvodnje uz dogovorenu cenu, a u pitanju je inostrana, stara holandska sorta.
The post AGROSAVETNIK, 14. april 2019. appeared first on Dzenarika Cacak.