Afrička svinjska kuga, virusno oboljenje domaćih i divljih svinja koje je obično smrtonostno, pojavila se u pojedinim evropskim zemljama. Nema vakcina ni lekova za ovu bolest, zato pogođene zemlje osećaju ozbiljne društveno-ekonomske posledice. Na teritoriji Srbije nije registrovana pojava ove afričke svinjske kuge, ali su ipak na snazi preventivne mere. Dimljenje ili sušenje svinjskih proizvoda ne dovodi uvek i do uništavanja ovog virusa, ljudi ne mogu dase zaraze ovim virusom ali se on može preneti putem kontaminirane odeće ili opreme. Domaće svinje se mogu zaraziti na razne načine – kontaktom sa zaraženim svinjama kupljenim u pogođenim oblastima, kada se hrane kuhinjskim otpadom, kontaktom sa kontaminiranim materijalima, npr. kada ljudi nose kontaminiranu garderobu i obuću. Žarko Krupež, veterinar i direktor veterinarske stanice Vetkum iz Rakove navodi da je ovo zarazno oboljenje stiglo na prag Srbije zbog čega se preduzimaju preventivne mere po preporuci Ministarstva poljoprivrede koje je izdalo naredbu o distribuciji i uvozu mesa iz zemalja u kojima je registrovana zaraza.
– Dobili smo iz Uprave za veterinu saopštenje da je Afrička kuga svinja, kontagiozno zarazno oboljenje, stigla do Letonije, Litvanije, Poljske, Rusije, Ukrajine, Republike Češke i Rumunije, znači na pragu je naše države. I shodno tome sprovode se mere radi sprečavanja unosa bolesti na našu teritoriju.
Radi se o jednoj zaraznoj bolest domaće i divlje svinje. Sam naziv potiče od Afričke divlje svinje koja ne oboleva ali je dugotrajni kliconoša oboljenja. Kada domaća ili divlja svinja oboli, jedan od načina širenja jeste nazalnim putem, zatim putem suze, sekreta iz nosa ili mokraće. Indirektno širenje ovog oboljenja mogu vršiti insekti i pacovi, mehaničkim putem ili putem hrane za životinje koja nije dobro termički obrađena. Naš sagovornik kaže da je u Rusiji zabeležen slučaj širenja ove bolesti putem hrane za ličnu potrošnju.
– Čovek mora da bude stalno „budan” jer postoje mnoge stvari o ovoj bolesti koje treba da prati. Nakon ulaska virusa u obolelu životinju, primarno mesto njegovog umnožavanja jesu tonzile i tada dolazi do virulencije koja traje 30 do 50 dana. Virus se umnožava u limfnim čvorovima, u slezini i u koštanoj srži, i kao takav napada krvne sudove, razara ih, a samim tim razara i sve unutrašnje organe životinje.
Klinički znaci afričke kuge svinja su raznoliki i nije ih uvek lako uočiti, navodi sagovornik.
– Simptomi koje čovek prvo zapaža javljaju se u nekoliko oblika: u perakutnom, akutnom, subakutnom i hroničnom toku. U peraktnom toku možete da ne primetite nikakve simptome. Međutim, posle dan ili dva bolesti dolazi do manje febre ili veće temperature i depresije kod životinja, one se okupljaju u gomilama, teško dišu, teško se kreću, teturaju, a na koži se javljaju crvenila, naročito na abdomalnom odnosno stomačnom delu, kao i na predelima ekstremiteta. Bolest se javlja kod svih kategorija životinja i klinički simptomi se negde javljaju u proseku od 5 do 15 dana infekcije ovim virusom. Lečenja od Afričke kuge nema a nema ni zaštitne vakcine. Sve što je sumnjivo, obolelo i što je bilo u kontaktu sa bolesnim se uništava i ubija u skladu sa zakonom.
Divlje svinje su glavni prenosilac virusa i one ga prenose iz jedne oblasti u drugu, a njihovo kretanje je nemoguće kontrolisati. Mora se sprečiti kontakt lovaca na divlje svinje sa domaćim životinjama, odnosno svinjama, nakon lova.
Afrička kuga svinja ranijih godina u Srbiji nije evidentirana, rekao je Žarko Krupež koji je izrazio nadu da će preventivne mere koje se sprovode imati pozitivan efekat i da ova bolest neće stići u Srbiju.
– Mi nismo imali Afričku kugu svinja, samo klasičnu, ali je imamo u komšiliku. Nadam se da nas to neće snaći. Mi sprovodimo vakcinaciju kao zaštitu od klasične kuge svinja.
Udruživanje seoskih žena ima višestruki značaj
U okviru projekta „Seoske žene Zlatiborskog, Moravičkog i Raškog okruga su snaga zajednice“, koji se realizuje od kraja prošle godine, danas će u Guči biti održan skup koji je posvećen organizovanju seoskih žena Moravičkog okruga. Nosioci ovog projekta su udruženja „Ženski centar“ iz Užica i „Fenomena“ iz Kraljeva, a partner na projektu je Ekološko društvo Dragačevo. Dušan Ivanović, predsednik Izvršnog odbora Ekološkog društva, kaže da udruživanje seoskih žena ima višestruki značaj.
– Cilj je višestruka i raznovrsna pomoć seoskim ženama kako kroz razne vidove obuke, male donacije, do pomoći u organizovanju i udruživanju. Tako da ćemo u okviru tog projekta održati ovaj prvi skup i sastanak sa seoskim ženama na području Dragačeva i cilj nam je upravo da predstavimo projekat, da predstavimo iskustva Saveza seoskih žena iz Slovenije kao jedne od najboljih organizacija u Evropi koje su nam bile u poseti ovde u Zapadnoj Srbiji i gde smo i mi u više navrata bili u poseti Savezu seoskih žena Slovenije i njihovim udruženjima. Predstavićemo dobre primere prakse iz okruženja, imaćemo priliku da čujemo Udruženja seoskih žena iz sela Podpeća kod Užica i na kraju ćemo razgovarati sa seoskim ženama sa područja Dragačeva o organizovanju i udruživanju. Želimo da čujemo koliko su seoske žene spremne za organizovanje i udruživanje i ukoliko je ta spremnost kod njih izražena, a tada ćemo vrlo rado pomoći da u nekom narednom periodu dođe do formiranja udruženja seoskih žena Dragačeva.
Zlatiborski okrug ima nekoliko udruženja seoskih žena koja veoma dobro rade, kaže Dušan Ivanović. On je podsetio da je 1. januara stupio na snagu Pravilnik koji propisuje da se na poljoprivrednom gazdinstvu mogu prerađivati proizvodi od mleka i mesa bez posebnih dozvola.
– Pomenuo sam Udruženje seoskih žena iz Podpeća, zatim Udruženje „Sačuvajmo selo” iz Priboja koje je vrlo aktivno i koje se ozbiljno uključilo u programe, projekte i aktivnosti na obezbeđivanju zajedničke opreme za preradu hrane na poljoprivrednim gazdinstvima. Da se podsetimo, 1. janura 2018. godine Ministarstvo poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede Srbije je donelo Pravilnik da se u manjem obimu, a što je za naše potrebe sasvim dovoljno, mogu prerađivati proizvodi od mleka i mesa na poljoprivrednom gazdinstvu bez nekih posebnih dozvola.
Seoske žene spadaju u jednu od najugroženijih ciljnih grupa u društvu jer je njihov rad postao nevidljiv, rekao je naš sagovornik. On je iskoristio priliku i da najavi govornike na današnjem skupu.
– Pored nas učesnika iz ove tri organizacije ženskog centra, zatim Udruženja fenomena i Ekološkog društva Dragačevo koji ćemo imati prezentacije, na skupu će imati prezentaciju predsednica Udruženja seoskih žena Podpeća kod Užica, zatim predstavnici lokalne samouprave opštine Lučani, Poljoprivredna savetodavna i stručna služba iz Čačka, Centar za socijalni rad opštine Lučani, Crveni krsta, Udruženje samoukih slikara i Udruženje „Dragačevski vez” iz Čačka.
Pitali smo Dušana Ivanovića koji proizvod iz našeg kraja bi mogao biti prepoznatljiv na tržištu ne samo u Srbiji, već i u drugim zemljama. Da li su to sir, kajmak, pršuta ili možda domaća zimnica koju naše domaćice znaju i te kako dobro da pripremaju.
– Što se tiče Moravičkog okruga ja mislim da je kvalitet domaćeg kajmaka i mlečnih proizvoda ovde zaista najbolji. Treba raditi na tome da se to zaštiti u smislu da se kvalitet podigne, da se taj dostignuti kvalitet kontroliše i drži na visokom nivou. Druga grupa proizvoda koja može biti značajna jesu proizvodi koji se mogu dobiti preradom voća i povrća i tu počevši od zimnica do raznih sokova imamo takve dobre primere koji se razvijaju i koji zaista mogu biti prepoznatljivi za naš kraj.
„Tradicionalna proizvodnja hrane može da parira industrijskoj“
Ivanović smatra da treba da se vratimo starim zanatima i zanimanjima, odnosno tradicionalnoj proizvodnji hrane koja može da parira velikim industrijskim proizvođačima. Udruživanje i organizovanje poljoprivrednih proizvođača je šansa da se postigne ujednačen kvalitet.
– Prerada hrane na poljoprivrednim gazdinstvima je samo jedna od delatnosti takozvanih dopunskih delatnosti u poljoprivredi, tu su stari zanati i zanimanja, tu su razne vrste narodne umetnosti koje su bile prepoznate u prošlom periodu. Mi treba da se vratimo samo nečemu što nije industrija, nečemu što se radi u malim serijama, treba dostići kvalitet i držati taj kvalitet pod kontrolom. Na primer, u Sloveniji, gde smo vrlo često prisutni, postoje mali proizvođači i prerađivači mleka koji imaju male mlekare i koji su organizovani u Udruženje seoskih proizvođača sireva Slovenije. Oni su postigli takav kvalitet u preradi sireva da su gotovo potisnuli velike industrijske prerađivače sireva. Zašto? Zato što proizvodnja sireva zahteva konstantni kvalitet, a kvalitet mnogo lakše možete da dosegnete i držite pod kontrolom na malim serijama proizvodima nego na velikim. Kad imate velike serije proizvoda, to znači i velike količine mleka, pa je teško sve kontrolisati da biste imali ujednačen kvalitet.
The post AGROSAVETNIK, 10. februar 2019. appeared first on Dzenarika Cacak.