Ovo je vreme kada ratari obavljaju prolećnu setvu, pa bi lepo vreme trebalo maksimalno da iskoriste i obave sve radove na svojim njivama. Trenutni vremenski uslovi su dobri za setvu kukuruza, repromaterijala za sada ima dovoljno, a intenzivna setva očekuje se posle Uskršnjih praznika, kaže Milan Damljanović, savetodavac za ratarstvo u čačanskoj Poljoprivrednoj savetodavnoj i stručnoj službi.
– Uslovi za setvu, koja na našem području počinje polovinom aprila, su trenutno pogodni. Zemljište se dovoljno ugrejalo tako da na svim prisojnim stranama i stranama koje su osunčane, zemljište već ima temperaturu od oko 10 stepeni i može se pristupiti setvi, dok na parcelama koje su osojene, koje su okrenute severu, pa makar to bio i najbliži nagib, temperature još uvek nisu dobre i trebalo bi sačekati još nekoliko dana da se setva izvrši. U svakom slučaju nema preterane potrebe za žurbom, jer je u svakom slučaju mnogo bolje posejati kukuruz u toplu zemlju, jer u tom slučaju mnogo brže klija i niče i potpuno iskorišćava energiju klijanja i onda apsolutno nema opasnosti od propadanja semena. Kada se seme poseje u hladno zemljište, još ukoliko ima više vlage nego što treba, može doći do početka klijanja, zatim do zaustavljanja tog procesa i do truljenja semena, što dovodi do značajno nižih prinosa. Ove godine to ne bi trebalo da se desi i očekujemo da će posle Uskršnjih praznika setva da bude u punom jeku. Već sam govorio o tome da repromaterijal uvek treba nabaviti na vreme i njega ima u našim apotekama sasvim dovoljno. Poljoprivredni proizvođači bi trebalo da ispoštuju sve norme, najpre da svoje parcele, u zavisnosti od plodnosti i analize zemljišta koju su radili ili ukoliko nisu, da dodaju adekvatnu količinu mineralnih đubriva za setvu, rekao je Damljanović.
Zabrana kretanja najveće probleme zadaje velikim poljoprivrednim proizvođačima na čijim parcelama radi veliki broj ljudi.
– To je najveći problem jer mali proizvođači koji imaju proizvodnju na svojoj okućnici, eventualno uz pomoć svojih komšija, rođaka ili manjeg broja radnika mogu da se snađu, ali veliki proizvođači koji imaju i 15-20 pa i više radnika, imaju velikih problema. To kod nas nije toliko izraženo koliko je u Vojvodini i još uvek to nekako nije rešeno do kraja. Dozvole se izdaju, ali kada veliki broj ljudi radi na imanju malo je otežano, tako da je to jedan od aktuelnih problema u proizvodnji ovog proleća. Ja se ipak nadam da će obećanje ministra poljoprivrede da niko neće sankcionisati poljoprivrednike biti ispunjeno i da će nadležni biti blagonakloni u takvim slučajevima, odnosno na velikim površinama i u delovima opštine gde je intenzivna poljoprivredna proizvodnja. To ne znači da poljoprivrednici, naročito oni stariji, na osnovu toga mogu da se šetaju po udaljenim teritorijama ili na teritoriji drugih opština, jer se to njegovo obećanje odnosi samo na njihove parcele, na njihovoj okućnici, eventualno na teritoriji sela u kome žive i u kome rade.
Ministarstvo poljoprivrede je omogućilo poljoprivrednicima da podnose zahteve za odobrenje kretanja na duži vremenski period, a ne kao što je u početku bilo samo za jedan dan, što je sada olakšavajuća okolnost, kaže Damljanović dodajući da je od velikog značaja za srpsku ekonomiju da se prolećna setva obavi na vreme.
– Počele su da se izdaju dozvole koje nešto duže traju, ali mislim da svi proizvođači i bez tih dozvola koji budu na radnim mašinama, traktorima, sejalicama, kombajnima neće biti zaustavljani i kontrolisani, tako da mislim da nema potrebe da se poljoprivrednici plaše zbog toga, jer oni su u tim mašinama sami i ne postoji mogućnost nikakvog širenja epidemije i mogu bez ikakvih problema da obavljaju setvu, ali svakako je bolje da imaju dozvole. Ukoliko radove mogu da odrade u onom delu dana kada je dozvoljeno kretanje, od ranog jutra pa do pet popodne mislim i da u toku tog vremena može dosta stvari da se uradi. Veoma je bitno da ove godine posejemo tih planiranih milion hektara, tj. nešto više od milion hektara. To jeste ogroman posao, ali je veoma bitno za našu ukupnu ekonomiju, koja će sigurno zbog ove pandemije da ima značajan pad.
U Moravičkom okrug površine pod kukuruzom se već nekoliko godina kreću između 11 i 15 hiljada hektara, a koliko će biti zasejano ove godine, znaće se krajem aprila.
– U našem kraju se obično kukuruz za berbu u zrnu zaseje na površinama od oko 10 do 11 hiljada hektara, a na oko tri i po hiljade seje se kukuruz za silažu. Tako je već duži niz godina u zavisnosti od toga kolika je potražnja za stočnom hranom i ne bi trebalo da bude odstupanja ni ove godine, ali ćemo to znati krajem aprila i početkom maja.
Što se tiče hibrida, preporuka je da se na našem području koriste oni koji spadaju u srednju grupa zrenja koji su se pokazali kao najotporniji, a što je najvažnije daju dobar prinos.
– Naša generalna preporuka je da se ide na nešto ranije hibride, srednjih grupa zrenja tj. IV i V grupe. Nekada su u našem kraju bili veoma popularni hibridi VI i VII grupe, međutim oni su nešto kasniji i zbog duže vegetacije, a i zbog fenofaza razvoja vrlo često, pošto je kod nas 99% suvog ratarenja, dolaze u fazu cvetanja i oprašivanja baš u vreme kada su velike suše i tada je onemogućeno pravilno oprašivanje i onda dolazi do pada prinosa. Međutim kod hibrida III, IV i V grupe vreme oprašivanja i cvetanja se uklopi u periodu kada još uvek nema izrazitih suša i visokih temperatura tako da su ti hibridi pokazali na našem terenu i u našim ogledima značajno veće prinose nego hibridi VI i VII grupe. Normalno, hibridi VI i VII grupe u uslovima zalivanja daju značajno veće prinose i ukoliko je potrebno proizvoditi silažu. Ali, što se tiče kombajniranja i berbe u klipu, neprikosnoveni su hibridi IV i V grupe kojih na tržištu ima dosta kako od naših selekcionih kuća, tako i od stranih i sve su to uglavnom vrlo kvalitetni hibridi, unapred već zaštićeni od bolesti i štetočina, tako da kao polazni materijal apsolutno ispunjavaju sve kriterijume i norme za jednu dobru i kvalitetnu setvu. Na đubrivima se ne sme štedeti jer doprinose značajnom povećanju prinosa. U našim uslovima mi obično dajemo preporuke na osnovu urađenih analiza plodnosti zemljišta, a tamo gde nisu urađene analize tu se obavezno mora ići na količine od 400 do 500 kilograma MPK đubriva u osnovnom đubrenju i oko 200 kilograma KAN-a u prihranjivanju.
Sadnja krompira, koji je jedna od najznačajnijih kultura u Moravičkom okrugu, već je počela, a uskoro se iz plastenika očekuje vađenje ranog mladog krompira. Damljanović naglašava da se poslednjih godina beleži pad površina pod krompirom jer njegova proizvodnju zahteva i dosta ulaganja, ali isto tako krompir može da donese dobar prihod svakom domaćinstvu.
– Sada je u jeku setva šećerne repe i suncokreta, međutim šećerna repa se kod nas takoreći uopšte ne uzgaja, a suncokret samo sporadično, ali ono po čemu je karakterističan naš okrug to je proizvodnja krompira. Imamo velike površine pod krompirom, negde oko 6.000 hektara i sadnja je već u toku. Uskoro počinje u plastenicima vađenje mladog krompira, a sada će početi i intenzivnija sadnja kasnog krompira. Naši poljoprivredni proizvođači znaju da je proizvodnja krompira pre svega povezana sa velikom količinom mineralnih đubriva, tako da je potrebno dosta uložiti i to je relativno skupa proizvodnja koja traži dosta radne snage. To je uslovilo i blagi pad u poslednjih desetak godina u površinama, ali ipak bi to trebalo da ostane kultura koja je karakteristična za naš kraj i koja još uvek može da donese solidan i prinos i prihod svakom poljoprivrednom domaćinstvu.
Za sadnju drugih poljoprivrednih kultura na otvorenom je još rano i početak tog posla se očekuje za oko mesec dana.
– Luk je uglavnom već posejan, a što se tiče plasteničke proizvodnje tu je već sve završeno, kraj je sa zelenom salatom, rotkvicom i mladim lukom. Počinju da se pripremaju plastenici za sadnju paradajza, a u punom jeku je sada i priprema za berbu jagoda iz plastenika. Što se tiče proizvodnje na otvorenom, za to je još rano, očekujemo da za nekih mesec dana počne sadnja paradajza, paprike, kupusa i ostalih kultura.
Pšenica koja je posejana jesenas je u solidnom stanju, ali je poslednjih dana na pojedinim parcelama primećeno žutilo lista, kaže Damljanović i dodaje da će zbog toga poljoprivredni stručnjaci obići te parcele kako bi utvrditi o čemu se radi. On je naglasio da poljoprivrednici u ovo vreme treba da tretiraju pšenicu protiv korova i biljnih bolesti.
– Pšenica je u dosta dobrom stanju, ali je u poslednjih nekoliko dana evidentna pojava žutila na vrhovima listova. Još uvek nismo potpuno sigurni o čemu se radi, ali pretpostavljamo da je tome doprineo prethodni period sa 15-ak hladnih dana, pa je na onim površinama, naročito u mikrodepresijama gde je bilo nešto više vlage, došlo do pojave blagog žutila. Planirali smo da obiđemo nekoliko većih proizvođača pšenice i da vidimo u čemu je stvar. To ne bi trebalo da bude uticaj insekata ili neke bolesti koje se sada u suštini i ne razvijaju na pšenici, tako da pretpostavljamo da je to ipak klimatski faktor. Inače, sada je vreme za tretiranje pšenice protiv korova i bolesti i na to poljoprivredni proizvođači treba da obrate pažnju. Bez obzira da li su kante za prskanje oprane jesenas, da ih ponovo dobro operu sapunicom ili deterdžentima i da ih pripreme za prskanje, jer ukoliko su ostale zaprljane od prethodnih tretiranja herbicidima, to može da dovede do oštećenja, ne značajnih, ali može malo da zbuni i proizvođače, a i struku.
Članovi SPOS-a stariji od 65 godina mogu do svojih pčelinjaka
U velikom problemu do pre nekoliko dana bili su pčelari i to oni stariji od 65 godina koji nisu mogli da dobiju dozvolu za kretanje kako bi došli do svojih pčelinjaka. Savez pčelarskih organizacija Srbije je uspeo da se izbori za to da njihovi članovi koji imaju više od 65 godina mogu dobiti dozvolu za kretanje, rekao nam je Dušan Kukić, potpredsednik Udruženja pčelara Čačak, ali je i istakao da se dozvola ne odnosi na selidbu pčela.
– Bez obzira na godine života odobreno nam je da odemo na svoje pčelinjake i posle 17 časova. Pravo odlaska na pčelinjake imaju članovi SPOS-a koji su uplatili članarinu za ovu godinu. Potrebno je da ponesu člansku kartu i ličnu kartu. Ono što je jako važno je da se pčelari pridržavaju toga da pri odlasku i povratku na svoje pčelinjake ne smeju nigde svraćati. Svi treba da ispoštujemo preporuke u skladu sa tim dozvolama, da odemo na pčelinjak i da se vratimo, da ne budemo u kontaktu sa drugim ljudima. Ova dozvola ne važi za seobu pčela, jer je za to potrebna posebna dozvola a o tome će se odlučivati u narednom periodu.
Međutim, Dušan Kukić kaže da s obzirom na to da je većina pčelara u Srbiji starija od 65 godina i da u prethodnom periodu kada je to bilo najvažnije nisu mogli da dođu do svojih pčelinjaka i vrše prihranu pčela, to će ostaviti velike posledice na pčelarstvo.
– Ako se zna da je april glavni mesec za pripremu pčela za prolećnu pašu i dalji odlazak na suncokret, već je trebalo videti imaju li pčele hrane, ubaciti osnove i nastavke, jer može doći do raznih bolesti, poput pčelinje kuge, grabeži, ali i do trovanja. Kada smo mi na pčelinjicima, opominjemo voćare da vode računa tokom prskanja, a do sada su mnogi prskali najverovatnije preko celog dana i može doći do pomora pčela. Kada je pčela bez hrane ona počinje da jede larve, dolazi do kanibalizma u košnici. U Savezu pčelarskih organizacija Srbije ima oko tri hiljade starijih pčelara, a ukupno oko 160 hiljada košnica. Zamislite koliko još ima košnica i starijih ljudi koji nisu na evidenciji Saveza pčelarskih organizacija. Sad je počela voćna paša, ako se ne proširuje leglo, ako se ne stave nastavci, doći će do rojevnog nagona tako da ćemo ostati bez radilice i nećemo imati ove godine nikakvog prihoda. Ovo je sad poslednji momenat da spasemo naše pčele, jer neće biti oštećeni samo pčelari već i ukupna poljoprivreda, jer doprinos pčela je negde oko 25 do 30 posto u poljoprivrednoj proizvodnji. Sami sebe spasavamo, ako spasimo pčele, jer zna se da ako nema pčela nestaće i ljudskog roda na ovoj planeti.
The post AGROSAVETNIK, 19. april 2020. appeared first on Dzenarika Cacak.