Bliži se vreme kada treba obaviti jednu od najvažnijih agrotehničkih mera u ratarstvu – prihranjivanje ozimih strnina. Iskusni ratari znaju da je kraj februara i početak marta idealno vreme za ovaj posao, ali se ove godine posebno mora obratiti pažnja na tu meru jer, kako navodi Milan Damljanović, savetodavac za ratarstvo iz čačanske Poljoprivredne savetodavne i stručne službe, pšenica je u zimski period ušla u veoma lošem stanju jer je jesenja setva znatno kasnila, a to će se sigurno odraziti na prinose. Pored toga, na našem terenu je posejano manje strnih žita nego prethodnih godina, kaže Damljanović, a opšte stanje na zasejanim parcelama nije zadovoljavajuće, zbog čega bi prihranu trebalo obaviti na vreme uz pravilnu primenu đubriva.
– Ove godine moramo obratiti posebnu pažnju na tu meru zato što je pšenica ušla u zimu u veoma lošem stanju, osim toga ove godine je posejano oko 2000 hektara na našem terenu, manje pšenice i ukupnih strnina nego što je to uobičajeno svake godine. Prošle godine smo imali izuzetno dobru i uspešnu setvu, posejano je negde oko 9000 hektara ozimih strnina dok je ove godine ta cifra oko 6000, znači za nekih 30 do 40 odsto manje jer vremenske prilike nisu dozvolile. Takođe, setva je obavljena u nekim krajnjim rokovima koji sigurno donose manjak prinosa na kraju i ušla je u zimnu fazu ili u fazu nicanja jednog do dva lista što je najnepovoljnija prilika, jer znamo da kad pšenica uđe u puno bokorenje i kada se formira čvor bokorenja, ona je tada dosta otporna i može da podnese i mrazeve i kasne mrazeve i golomrazice. Pšenica tek sada na nekim parcelema niče i tek sada počinje da se bokori i zato je neophodno da se uradi jedna dobra prihrana kanom, na našim terenima ovde treba izbegavati Ureu jer je to fiziloški kiselo đubrivo, izaziva zakišeljavanje zemljišta koja su kod nas ionako kisela i zato Kan sa 27 odsto azota treba primenjivati u količinama od 150 do 200 kilograma po hektaru za prvu prihranu koja je sada krajem februara. Bilo bi povoljno, za petnaestak dana posle prve prihrane, ponoviti prihranu sa 50 do 100 kilograma kana. S obzirom na to da su usevi nešto ređi i da je malo pšenice posejano, ovo je zaista neophodno da bi se taj rod koliko-toliko izvukao na nivo proseka u našoj Republici.
S obzirom na manje površine koje su jesenas zasejane pod pšenicom, to će najverovatnije biti nadoknađeno jarim kulturama čija setva sledi:
– Pod pšenicom je nešto više od 4000 hektara, a prosečno se na našim terenima seje oko 6000 hektara godišnje. Prošla godina je bila izuzetna kada je i više posejano, ali ove godine možemo očekivati ukupno svih strnina ozimih i pšenice i ozimog ječma maksimalno do 6000 hektara. Primećeno je da je dosta velika potražnja za jarim strninama, odnosno ovsom i jarim ječmovima, tako da ja pretpostavljam da će u ovom periodu kada se vrši setva tih jarih strnina, ta situacija biti popravljena, ali to može biti za još jedno maksimalno 1000 hektara, ne više.
Da li se ratari već pripremaju za prolećnu setvu?
– Kod nas u toj ranoj prolećnoj setvi najzastupljenije su rane povrtarske kulture koje idu na zeleni pijac, luk i slično, takođe u plasteničkoj proizvodnji je već izvršena setva i rasađivanje zelene salate, a za nekoliko dana će biti i pikiranje paradajza u plastenicima i u staklenicima. Glavne kulture koje se u našem kraju gaje od jarih kultura su krompir i kukuruz, za to je još rano, znači ne treba žuriti sa setvom kukuruza jer temperatura zemljišta mora biti iznad 10 stepeni. Ništa ne dobijamo ranom setvom dok se zemljište ne zagreje do 10 stepeni, jer onda dolazi do propadanja semena u zemljištu. Isto važi praktično i za krompir. Bolje sačekati da se zemljišta malo ugreju s obzirom na to da imaju dovoljno vlage i onda izvršiti sadnju krompira.
Očekuje se da će ove godine biti nešto veće interesovanje za setvom kukuruza, jer dosta je ostalo pripremljenih parcela na kojima nisu posejane ozime kulture pa će verovatno poljoprivredni proizvođači to iskoristiti za setvu kukuruza.
Proizvodnja biljnih kultura u plastenicima, koje zahtevaju dodato zagrevanje, nije u značajnoj meri razvijena u čačanskom kraju jer poljoprivrednici nemaju uslove za takvu proizvodnju, pa su se više opredelili za gajenje povrća koje podnosi niže temperature, kaže Damljanović.
– U toku zime nije bilo nekih ekstremno niskih temperatura i one kulture koje se gaje zimi u našim plastenicima, pre svega spanać i zelena salata su prvi, ta proizvodnja ide u nekoliko kola i ona počinje, smenjuje jedna drugu svakih par meseci, tako da su u toku zime već proizvedena jedno do dva kola zelene salate i spanaća. a što se tiče ostalih kultura, one se ne mogu proizvoditi kod nas bez dodatnog zagrevanja. Tako da se u zatvorenom prostoru u našem kraju uglavnom ne proizvode paradajz i krastavci i ostale kulture za koje je potrebna velika količina toplote, jer takva proizvodnja nije isplativa i uglavnom naši proizvođači nemaju uslove za takvu proizvodnju i orijentišu se na kulture koje podnose niže temperature pa njih proizvode.
Agrohemijska analiza zemljišta – osnovni preduslov uspešne poljoprivredne proizvodnje
Damljanović je podsetio da je agrohemijska analiza zemljišta osnovni preduslov uspešne poljoprivredne proizvodnje u povrtarstvu, ratarstvu i voćarstvu. Po njegovim rečima, krajem marta će se znati da li će čačanska Poljoprivredna savetodavna i stručna služba vršiti besplatnu analizu na osnovu Uredbe Ministarstva poljoprivede.
– Ove godine još uvek nije izašla Uredba o besplatnoj analizi zemljišta, tako da ne znamo da li će se održavati ili neće, to negde krajem marta obično izlazi, tada ćemo znati da li će se vršiti besplatna analiza zemljišta. Ali to nije prepreka, to nije tako skupa analiza, košta nekih dve, dve i po hiljade dinara. Može da se uradi u Voćarskom institutu, u Institutu za zemljište u Beogradu, kao i u stručnim službama u Kraljevu i u Užicu. Mi nažalost nemamo laboratoriju za kompletnu analizu zemljišta, već možemo da radimo neke jednostavnije analize kiselost zemljišta, PH vrednost i slično.
Dovoljno je uraditi analizu na 4 do 5 godina jer zemlja u tom periodu ne može mnogo da se promeni, bez obzira na đubrenje i kulture koje se gaje.
Što se tiče kvaliteta zemljišta na našem području, osnovni problem je to što je ono uglavnom kiselo, a takva zemljišta nisu pogodna za gajenje većine biljaka, pa je neophodna dodatna kalcizacija kojom se popravlja vrednost Ph zemljišta, ističe Damljanovć.
– Generalno gledano naša zemljišta su nekog srednjeg kvaliteta, znači preko 70 odsto zemljišta je kiselo, to je osnovni problem kod naših zemljišta. Nažalost, naši proizvođači retko koriste kalcizaciju. Dok je država davala besplatno materijal za kalcizaciju bilo je veliko interesovanje, ali kako je prestalo da se obezbeđuje besplatno, uglavnom su samo proizvođači u Dragačevu i severnom delu gornjomilanovačke opštine nastavili samoinscijativno da nabavljaju krečni materijal i da vrše kalcizaciju. To je jedna izuzetna dobra mera, a nije skupa.
Edukacija poljoprivrednika je veoma važna
Poljoprivredna mehanizacija naših poljoprivrednika je uglavnom zastarela, ali kvalitetna, kaže Damljanović. Po njegovim rečima, savetodavci čačanske Poljoprivredne stručne službe su pomogli poljoprivrednim proizvođačima da konkurišu za subvencije za traktore i priključne mašine. On ističe da je sve već potreba za sistemima za zalivanje.
Edukacija poljoprivrednika je veoma važna, a zimski period je idealno vreme za održavanje raznih predavanja i radionica, kada oni imaju više slobodnog vremena. Čačanski savetodavci gotovo svake nedelje organizuju posetu nekom poljoprivrednom gazdinstvu, a cilj tih poseta je povećavanje nivoa informisanosti i znanja poljoprivrednih proizvođača.
– Teme su najrazličitije i one se formiraju prema krajevima, recimo za Arilje to je uglavnom malina, za voćarske krajeve uglavnom je voće, zaštita voća, normalno u ovim nižim predelima, u selima pored Morave to su ratarske kulture, povrtarske kulture, zaštita pre svega. Takođe, uz to se održavaju i tribine, ne samo predavanja, već i radionice namenjene agroekonomskim pitanjima, pitanjima subvencija, odnosno onome što poljoprivredne proizvođače najviše interesuje: kako dobiti kredite, subvencije i slično. Radionice su više praktični deo o podešavanju nekih poljoprivrednih mašina, sejalica, o normama setve, o orezivanju određenog voća i o sličnim temama. Imamo preko 200 planiranih radionica i tribina na teritoriji Moravičkog okruga, navodi Damljanović.
The post AGROSAVETNIK, 24. februar 2019. appeared first on Dzenarika Cacak.